Dan pobjede je jedan od glavnih praznika u Rusiji. Svake godine visokorangirani političari iz drugih zemalja prate paradu na Crvenom trgu zajedno sa veteranima Velikog otadžbinskog rata. "360" govori ko će ove godine doći na Paradu pobede, a ko je bio počasni gost na proslavama proteklih godina.

Više od posjete

Prije nekoliko godina Rusija je napustila praksu pozivanja stranih lidera na proslavu Dana pobjede. Ali po želji, bilo ko od njih može učestvovati u proslavama. Izuzetak su godišnjice: u ovom slučaju svi istaknuti svjetski političari dobijaju ponudu za proslavu.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i izraelski premijer Benjamin Netanjahu posetiće Moskvu ove godine. Poseta šefova ovih država nije samo sekularna. Vučić planira da sa Vladimirom Putinom razgovara o pitanjima odnosa njegove zemlje sa Rusijom. Netanyahu će govoriti o iranskom nuklearnom sporazumu, koji je ugrožen zbog namjere SAD da se iz njega povuku.

2017. jedini strani predsjednik koji je prisustvovao paradi u Moskvi bio je predsjednik Moldavije Igor Dodon. Njegova posjeta je bila značajna: to je bila prva posjeta moldavskog političara ovog nivoa Moskvi u 15 godina na Dan pobjede. Ne zna se da li će Dodon ove godine doći na praznik.

Jedan od redovnih gostiju manifestacija posvećenih 9. maju je predsjednik Kazahstana. Nursultan Nazarbajev je učestvovao u proslavi tri godine. U domovini političara, parada u čast Dana pobjede napuštena je 2016. Ne zna se i da li će lider Kazahstana stići ove godine.

Bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko nije se pojavio na Paradi pobjede u Moskvi tri godine. On učestvuje na sličnom događaju u svojoj zemlji. Niko ne može da zameni Lukašenka u Minsku, jer samo glavnokomandujući ima pravo da organizuje paradu.

Godišnjice parade

Izvor fotografije: RIA Novosti

Najviše stranih gostiju posetilo je Moskvu tokom obeležavanja godišnjice Pobede. Posebno je gužva bila 1995. godine. Generalni sekretar UN i čelnici Francuske, SAD i SRJ došli su na prvu godišnjicu Pobjede u novijoj istoriji Rusije. Događaju su prisustvovali predsjednik Ukrajine Leonid Kučma i predsjednik Gruzije Eduard Shevardnadze. Ukupno se okupilo oko 60 istaknutih političkih ličnosti.

Rusija je 2005. godine proslavila 60. godišnjicu pobjede. Mjesta na podijumu zauzeli su talijanski premijer Silvio Berlusconi, francuski predsjednik Jacques Chirac, američki predsjednik George W. Bush i njemački kancelar Gerhard Schroeder.

Džordž Buš sa suprugom i Vladimir Putin. RIA Novosti/Sergey Pyatakov

Zajedno sa njemačkim političarem stigla je i grupa veterana Wehrmachta. Po završetku parade sa njima je lično razgovarao Vladimir Putin. Potom je delegacija iz Njemačke posjetila groblje u Lublinu - groblje posmrtnih ostataka Nijemaca koje je zarobio SSSR.

Po tradiciji, lideri Letonije i Estonije odbili su poziv da dođu u Moskvu na Dan pobede.

Izvor fotografije: RIA Novosti / Aleksej Družinin

2015. godine, kineski lider Xi Jinping, generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova i generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon gledali su paradu u čast 70. godišnjice pobjede. Proslavi su prisustvovali i predsjedavajući Predsjedništva Vrhovne narodne skupštine DNRK Kim Yong Nam, predsjednik Venecuele Nicolas Maduro i kubanski lider Raul Castro. Među onima koji su prihvatili poziv bili su i lideri zemalja ZND, Latinska amerika i Azija.

Nikolas Maduro i Raul Kastro. RIA Novosti/Konstantin Čalabov

Članice Evropske unije predstavljao je samo Kipar. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbio je doći. Ali ove godine političar će posjetiti Moskvu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u pozdravnom govoru na Crvenom trgu povodom Parade pobjede napomenuo da razjedinjenost država u to vrijeme nije dozvolila da se spriječi tragedija.

“Ova monstruozna tragedija nije mogla biti spriječena prvenstveno zbog povlađivanja zločinačkoj ideologiji rasne superiornosti, zbog razjedinjenosti vodećih zemalja svijeta.

To je omogućilo nacistima da sebi prisvoje pravo da odlučuju o sudbini drugih naroda, pokrenu najokrutniji, krvavi rat, porobe, stave gotovo sve evropske zemlje u službu svojih smrtonosnih ciljeva “, rekao je ruski lider.

Vrijedi napomenuti da se slična fraza čula i u predsjednikovom govoru na Paradi pobjede prošle godine. Napomenuo je i da mu je agresor "u službu stavio ekonomski potencijal gotovo cijele Evrope".

Manje stranih gostiju

Prošlogodišnja čestitka uključivala je i poziv drugim zemljama svijeta da se zajedno bore protiv globalne prijetnje: „Mi smo dužni da pobijedimo ovo zlo, a Rusija je otvorena da udruži napore sa svim državama, spremna da radi na stvaranju modernog, ne- blokovskog sistema međunarodne sigurnosti.”

Glavni počasni gost predsjednika Rusije na Paradi pobjede bio je predsjednik Moldavije Igor Dodon, koji nije prvi koji je posjetio Moskvu nekoliko mjeseci nakon stupanja na dužnost.

Dodon je na vlast došao na osnovu socijalističkih slogana, kao i zbog obećanja da će se približiti Rusiji.

I 2016. predsjednik Kazahstana bio je isti počasni gost na podijumu. Nazarbajev je bio i počasni gost predsjednika Rusije 2015. godine, kada je Rusija slavila 70. godišnjicu Pobjede, na koju, zbog zahlađenja odnosa sa zapadnim zemljama, nisu stigli lideri Evrope i SAD.

Najreprezentativnije je bilo obilježavanje 60. godišnjice Pobjede, kada su u posjetu Vladimiru Putinu došli lideri svih velikih svjetskih sila. Među njima, počasno mjesto zauzeli su lideri saveznika - predsjednika Sjedinjenih Država i predsjednika Francuske, Veliku Britaniju je predstavljao potpredsjednik Vlade. Među gostima parade bili su i tadašnja kancelarka Njemačke, premijeri Japana, Italije i Kine.

Paradu 2015. godine, posvećenu 70. godišnjici pobjede nad fašizmom, većina evropskih političara ignorirala je. To je zbog pogoršanja odnosa između Rusije i zapadnih zemalja nakon razvoja ukrajinske krize.

Većina od 30 stranih lidera koji su došli u Moskvu bili su predstavnici republika bivši SSSR. Od stranih gostiju na tribinama su se pojavili šef Kube, generalni sekretar, generalni direktor, čelnici Mongolije, Vijetnama, Venecuele, Srbije.

Medvedev i Sobjanin su otišli sami

Tokom Parade pobjede ove godine, na mjestima za počasne goste, lijevo od predsjednika, bio je govornik, au drugom redu šef.

Desno od predsjednika, okrenut prema tribinama, bio je ruski premijer Dmitrij Medvedev, kojeg su od Putina dijelila dva veterana koja su sjedila pored njega. Sličan raspored bio je i 2016. godine.

2008. godine, kada je Medvedev izabran za predsjednika Rusije, oba lidera sjedila su jedan pored drugog. Na paradi povodom godišnjice 2010. Putin je bio s desne strane kineskog lidera i njemačke kancelarke Angele Merkel.

Godine 2011. u blogosferi se aktivno razgovaralo o Medvedevu i Putinu, koji su sedeli na tribinama tokom prolaska trupa i nisu ustajali, kao što su to činili državnici ranije. To je izazvalo negativnu reakciju blogera i liberalnog i patriotskog tabora.

Na paradi je 2017. godine bio i predsjednik SSSR-a, koji je 2015. u jednom intervjuu priznao da mu je postalo teško izdržati takvu ceremoniju.

Godine 1985., kada je u Moskvi održana Parada pobjede prvi put nakon mnogo godina, Gorbačov ju je, kao i tadašnji sovjetski lideri, primio sa podijuma Lenjinovog mauzoleja.

Po završetku parade, Putin se rukuje sa onima koji su sedeli nedaleko od njega državnici, napustio tribinu sa predsjednikom Moldavije.

Prema rečima jednog od sagovornika Gazete.Ru, koji je paradu posmatrao iz neposredne blizine, paradu je napustio predsednik Državne dume Vjačeslav Volodin zajedno sa predsednicom Saveta Federacije Valentinom Matvijenko. Gradonačelnik Moskve, poput premijera Dmitrija Medvedeva, otišao je sam.

Zapadna štampa, koja je pratila Paradu pobjede, primjećuje da za Kremlj pobjeda u ratu postaje jedan od temelja legitimiteta. Washington Post, podsjećajući čitatelje na žrtve koje je SSSR podnio u borbi protiv nacista, napominje da je, po mišljenju Kremlja, „spašavanje svijeta od fašizma najveće dostignuće ne samo Sovjetskog Saveza. To je postalo osnova za povratak Rusije imidžu velike sile nakon Hladnog rata…”.

Predsjednik Moldavije Igor Dodon obećao je da će doći u Moskvu na paradu u čast 72. godišnjice pobjede u Velikom otadžbinskom ratu. Lider ove zemlje učestvovaće na proslavi na Crvenom trgu prvi put posle petnaest godina. Zašto su tu lideri nekada bratskih republika i šefovi zapadnih država poslednjih godina tako često odbijaju pozive na Paradu pobede - saznaje Lenta.ru.

Igor Dodon je još u aprilu najavio posetu Moskvi 9. maja, obećavši da će na proslavu doći sa suprugom i sinom: „Dobio sam poziv od ruskog predsednika Vladimira Putina da prisustvujem svečanim događajima na Crvenom trgu. Skoro 15 godina predsednici Moldavije tog dana nisu dolazili u Moskvu, pa sam odlučio da odem.”

Godine 2010. Mihai Ghimpu, vršilac dužnosti predsjednika Moldavije, izjavio je da "poraženi" nemaju šta da rade na ovaj praznik. „Kako da učestvujem u paradi pored vojske koja je donela komunizam, organizovanu glad i deportacije u Sibir? Ova vojska je takođe bila u središtu formiranja Pridnjestrovlja”, objasnio je on.

Potraživanja još od SSSR-a

Zamjerke na sovjetsku prošlost primorale su još dva predsjednika da odbiju prisustvovati proslavi povodom 50. godišnjice pobjede u Moskvi. 1995. godine, kada su ruske vlasti prvi put pozvale strane lidere na paradu, došli su ne samo predstavnici zemalja antihitlerovske koalicije, već i rukovodstvo Njemačke.

Litvanija i Estonija su odbile da učestvuju u događaju, a obe države su dugo oklijevale sa zvaničnim objašnjenjima. Litvanski predsjednik Valdas Adamkus naknadno je izrazio nadu da Moskva neće biti uvrijeđena njegovom odlukom da ostane u Vilniusu, ali je izrazio mišljenje da je njegova zemlja patila nakon rata još skoro 50 godina. Estonski premijer Andrus Ansip bio je konkretniji i oštriji: „Pobjeda u Drugom svjetskom ratu bila je velika pobjeda nad fašizmom, ali je pratila okupacija baltičkih država. Sovjetski Savez je napravio veliku grešku."

Na aktuelnom dnevnom redu bilo je i potraživanja prema Moskvi. 2005. godine gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili otkazao je svoju posjetu tri dana prije parade. „Za sada smo u situaciji da u Moskvi nema šta da se slavi“, rekao je on. Sakašvili je bio nezadovoljan činjenicom da Rusija ne žuri da donese odluku o prevremenom povlačenju Ruske baze sa teritorije Gruzije, na čemu je insistirao Tbilisi. Predsjednik Gruzije je nazvao svoju odluku činom "ponosnog lidera demokratske države". Sada gruzijski predsjednik nije pozvan na paradu: diplomatski odnosi između zemalja nisu poboljšani od 2008. godine.

ukrajinski faktor

Talas kolektivnih odbijanja počeo je 2014. godine - nakon promjene vlasti u Kijevu, sukoba na jugoistoku Ukrajine i aneksije Krima. U 2015. kritike iz inostranstva u maju su već izgledale poznato i očekivano. Kijev je ponovio da je “u uslovima ruske agresije” nezamislivo učešće predstavnika Ukrajine na paradi.

Mnogi drugi nisu došli, uključujući američkog predsjednika Baracka Obamu. “Razlog je u Ukrajini. I to je odluka ne samo Obame, već i većine lidera evropskih zemalja i, možda, drugih regiona”, objasnio je američki ambasador John Tefft. Prema njegovim riječima, postojao je osjećaj da će tokom parade u Moskvi slaviti i ono što se dogodilo u Ukrajini.

Rusko ministarstvo spoljnih poslova je tokom priprema za obeležavanje godišnjice naglasilo da će odluka nemačke kancelarke Angele Merkel imati posebnu ulogu "u ometanju antiruske kampanje". Ona je, međutim, izabrala kompromisnu opciju: odbila je prisustvovati paradi zbog situacije u Donbasu, ali je u Moskvu stigla sutradan, 10. maja.

Tradicionalno, nije bilo rukovodstva Moldavije, iako su se motivi odbijanja promijenili. Predsednik zemlje Nikolaj Timofti nije krio da se solidariše sa Evropljanima: skoro svi su otkazali svoje posete u vezi sa događajima u Ukrajini.

Nisu se promijenila samo objašnjenja Talina, koji je, čak iu pozadini ukrajinske krize, nastavio podsjećati na sovjetsku okupaciju, odbijajući ići u Moskvu na proslave.

Na kraju se nešto više od 20 od 68 pozvanih lidera složilo sa ruskom stranom, a neki od Evropljana su stigli čak i uprkos kritikama i sankcijama. Češki predsednik Miloš Zeman se čak i svađao sa njim američki ambasador u Pragu. Izrazio je nezadovoljstvo Zemanovom namjerom da prisustvuje proslavi u Moskvi i dobio oštar ukor: „Ne mogu zamisliti da češki ambasador u Washingtonu savjetuje američkog predsjednika kuda da ide. I neću dozvoliti nijednom ambasadoru da se miješa u planove mojih inostranih putovanja.”

Lični i predsjednički poslovi

Washington i druge svjetske metropole ignorisale su paradu ne samo iz političkih razloga: Obama 9. maja 2010. nije mogao biti u Moskvi, jer je primao diplomu doktora prava na Univerzitetu Hampton. U 2015. godini, kada su svi pričali o ukrajinskoj krizi, neki lideri su se osvrnuli i na lično zapošljavanje. Tako su, na primjer, učinili francuski predsjednik Francois Hollande i japanski premijer Shinzo Abe.

Ali češće su ih odvraćali unutrašnji državni poslovi. Prije sedam godina talijanski premijer Silvio Berlusconi otkazao je posjetu Moskvi zbog finansijske krize. Iz njegovog ureda su objasnili da je za prevazilaženje problema potreban stalan kontakt. Iz istog razloga, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy boravio je u Parizu.

Vjerovatno ni ovaj put neće biti pariskih gostiju: dan ranije u zemlji su održani predsjednički izbori, uslijed kojih je lider Naprijed! Emmanuel Macron.

Praznik u Moskvi zbog izbora propustili su i predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva. Tako je 2005. godine britanski premijer Tony Blair tokom telefonski razgovor sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom rekao da neće moći da prisustvuje paradi. Putin je bio simpatičan, čestitajući Blairu rođendan i izbornu pobjedu njegove stranke.

Veze bez pozivnica

U Kremlju, po pravilu, odbijanja prihvataju mirno, ističući da se parada održava ne za strane goste, već prvenstveno za veterane. U situaciji masovnog bojkota 2015. godine, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov napomenuo je da je pet godina prije toga bilo i nekoliko visokopozicioniranih stranih lica, iako se ni događaji u Donbasu niti aneksija Krima još nisu dogodili.

Ruski predsjednik Vladimir Putin ističe da njegove kolege uvijek imaju pravo izbora, iako izražava sumnju da svi sami biraju: „Neko ne želi, nekome nije dozvoljeno u vašingtonski regionalni komitet. Neki se možda i stide, ali neka sami odluče.”

Lider susjedne Bjelorusije je u međuvremenu osudio kolege koje to odbijanje koriste u političke svrhe. „Druga stvar je kada ste zauzeti kod kuće“, primetio je. Pred 70. godišnjicu Pobjede, kada je spisak gostiju bio neobično mali, planovi Aleksandra Lukašenka su se pratili s posebnom pažnjom, ali on nije opravdao očekivanja. “U Bjelorusiji, prema ustavu, osim vrhovnog komandanta, niko ne može primiti paradu. 9. maja imaćemo sopstvenu paradu kao u Moskvi”, rekao je Lukašenko, koji je, međutim, tokom godina svog predsednikovanja češće prisustvovao paradama u ruskoj prestonici nego u Minsku.

U Kazahstanu je napušten svečani vojni marš u čast Pobjede prošle godine, a predsjednik zemlje otišao je na događaje u Moskvu. Kao rezultat toga, Nursultan Nazarbajev je dobio posebnu zahvalnost od Putina. "Ovo je znak naših posebnih odnosa, savezničkih odnosa, veoma smo zadovoljni, želimo da vam se zahvalimo na tome", rekao je ruski lider.

Nazarbajev je, kao i ostali gosti, na paradu 2016. stigao bez tradicionalnog poziva. Jednostavno su prestali da ih šalju, objasnili su u Kremlju, ali su naglasili da će svi gosti biti dobrodošli. Među njima će, vjerovatno, opet biti i predsjednik Kazahstana - uostalom, parada u Astani je već održana.

Igor Dodon je još u aprilu najavio posetu Moskvi 9. maja, obećavši da će na proslavu doći sa suprugom i sinom: „Dobio sam poziv od predsednika Rusije da prisustvujem svečanim događajima na Crvenom trgu. Skoro 15 godina predsednici Moldavije tog dana nisu dolazili u Moskvu, pa sam odlučio da odem.”

Ali češće su ih odvraćali unutrašnji državni poslovi. Italijanski premijer je prije sedam godina otkazao posjetu Moskvi zbog finansijske krize. Iz njegovog ureda su objasnili da je za prevazilaženje problema potreban stalan kontakt. Iz istog razloga, francuski predsjednik je ostao u Parizu.

Vjerovatno ni ovaj put neće biti pariskih gostiju: dan ranije u zemlji su održani predsjednički izbori, uslijed kojih je lider Naprijed! Emmanuel Macron.

Praznik u Moskvi zbog izbora propustili su i predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva. Tako je 2005. godine premijer Velike Britanije tokom telefonskog razgovora sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom rekao da neće moći da prisustvuje paradi. Putin je bio simpatičan, čestitajući Blairu rođendan i izbornu pobjedu njegove stranke.

Veze bez pozivnica

U Kremlju, po pravilu, odbijanja prihvataju mirno, ističući da se parada održava ne za strane goste, već prvenstveno za veterane. U situaciji masovnog bojkota 2015. godine, ministar spoljnih poslova je primetio da je pet godina pre toga bilo i malo visokopozicioniranih stranih lica, iako se ni događaji u Donbasu ni aneksija Krima još nisu dogodili.

Ruski predsjednik Vladimir Putin ističe da njegove kolege uvijek imaju pravo izbora, iako izražava sumnju da svi sami biraju: „Neko ne želi, nekome nije dozvoljeno u vašingtonski regionalni komitet. Neki se možda i stide, ali neka sami odluče.”

Lider susjedne Bjelorusije je u međuvremenu osudio kolege koje to odbijanje koriste u političke svrhe. „Druga stvar je kada ste zauzeti kod kuće“, primetio je. Pred 70. godišnjicu Pobjede, kada je spisak gostiju bio neobično mali, planovi su se pratili s posebnom pažnjom, ali nije opravdalo očekivanja. “U Bjelorusiji, prema ustavu, osim vrhovnog komandanta, niko ne može primiti paradu. 9. maja imaćemo sopstvenu paradu kao u Moskvi”, rekao je Lukašenko, koji je, međutim, tokom godina svog predsednikovanja češće prisustvovao paradama u ruskoj prestonici nego u Minsku.